opis:
Bakanalije. Dvije žene razgaljenim ramenima, leže na travi, jedna u žutoj haljini leži na plavom plaštu, druga u crvenoj haljini diže levu ruku u kojoj ima jednu plitku posudu. U drugoj ruci drži štapić. Iza njih nagi muškarac, nagnut, okrenutim leđima i crnom kosom. Desnom rukom pridržava pehar (u lijevom čošku).
Iza njega nagi muškarac u stojećem stavu malo nagnut prema sredini, prebačenomplahtu prema lijeve ruke. Desnom rukom lijeva vino ženi u crvenoj haljini. Iza njega žena koja svira liru obučena u bogato naboranu haljinu okra boje. Do nje dječak nagi okrunjen sa lišćem u lijevoj ruci drži posudu. U pozadini tri drveća preko koja prebačena je plahta kao sijenilo. Nebo plavo.
(Inventarna knjiga 1-3, 2. tom)
Slika je reducirana kopija jedne od najslavnijih renesansnih kompozicija bakanalija, Tizianovih Andrijanaca koji se danas čuvaju u Muzeju Prado u Madridu. Andrijanci, uz Čaščenje Venere i Bakha i Arijadnu, pripadaju Tizianovu ciklusu sofisticiranog ikonografskog programa prema antičkim tekstovima. Ciklus je izrađen za Camerino d''Alabastro ferrarskog vojvode Alfonsa d''Este između 1518. i 1525. godine. Studio je ukrašavalo još nekoliko remek-djela venecijanskog slikarstva: Gozba bogova Giovannija Bellinija iz 1514. te slike Dossa Dossija, čiji točan broj i smještaj u prostoru studiola nije još sa sigurnošću rekonstruiran (Titian 2003:101-103). Bakanalije Alfonsa d''Este postale su znamenite tek nakon 1598. kada ih je kardinal Pietro Aldobrandini prenio u Rim, a od 1638. su bile u posjedu španjolskog kralja Filipa IV. u Madridu.
Andrijanci se oslanjaju na Filostratov ekfrastični tekst (Imagines I, XXV) opisa slike koja prikazuje narod s otoka Androsa kojem je Bakho, pristavši brodom na otok, pretvorio izvor vode u vino, a oni se predali svetkovini i užicima. Literarni predložak dopunjen je i Ovidijevim stihovima u Fastima (III, 523-540), a Tizian se u evociranju svijeta antičkih mitova poslužio brojnim suvremenim i klasičnim predlošcima (Jaffé, u Titian 2003:106).
Slika iz rovinjskog muzeja ponavlja samo dio složene kompozicijske strukture Tizianovih Andrijanaca. Svedena je na isječak lijeve strane prizora s grupom isprepletenih tijela koju nepoznati slikar postavlja koso u dubinu prostora, smještajući je u prostran i pust krajolik niskog horizonta. S Tizianove kompozicije ponavlja dvije ležeće ženske figure koje razgovaraju i u rukama drže flaute. Jedna od njih nezainteresirano pruža ruku s pliticom za vino prema nagim muškarcima iza sebe koji također ponavljaju stavove i položaje tijela u skraćenju s Tizianove slike. Izostavljen je notni zapis sa stihovima na tlu ispred mladih žena koji, prema tumačenju Charlesa Hopea (2003:68), prenosi credo cijele kompozicije: "Pomoću učinka vina može se ući u svijet bogova." Slika odstupa od predloška u impostaciji dviju stojećih figura u pozadini, kao i u slikanju stabala čije su krošnje zamijenjene masivnom draperijom.
Ova reducirana i relativno slaba kopija pokazuje dosta nespretnosti u crtežu, tvrdoće u modelaciji muskulature likova i shematičnosti u slikanju plitkih nabora draperija. Pojednostavljen, svijetli kolorit, dekorativnost te akademski karakter forme ukazuju na to da se radi o kasnoj kopiji, nastaloj vjerojatno prema grafičkom predlošku. (V. Bralić u: Slikarska baština Istre, 2006., str. 483-484)
