opis:
Djevojka sa ogledalom. Žena 20ih godina glavom u profilu. Kosa plava i valovita, ukrašena nakitom plavih perlica, koji u sredini ima zlatni medaljon. Na uhu joj visi naušnica. Oko vrata ogrlica bijelih perla sa zlatnim privjeskom. Haljina ružičasta sa bijelim tilom oko vrata. U desnoj ruci drži ogledalo, u lijevoj zmiju. Pozadina tamna. Okvir krupan i zlatan. (Inventarna knjiga 1-3, 1. tom)
Djela prikazuju dvije od četiri glavne kreposti i očigledno su zamišljene kao pendant. (...) Razboritost je na sličan način prikazana poput djevojke viđene u profilu i okrenute na lijevu stranu. Odjevena je u ružičasti plašt prekriven prozirnim velom koji je na grudima pričvršćen brošem. U desnoj ruci drži ogledalo u kojem promatra svoj lik, dok joj se oko lijeve ruke omata riba nalik zmiji. Na zatiljku djevojčine glave na sumaran način je prikazano njezino drugo lice. Baš kao i Umjerenost, i Razboritost ima kosu prošaranu svijetlim pramenovima te ukrašenu trakama i staklenim perlama, a oko vrata nosi široku bisernu ogrlicu sa zlatnim privjeskom ukrašenim dragim kamenjem. (...)
Razboritost u znatnoj mjeri prati opis Cesarea Ripe (1618, izd. 2000:417-418), a važno je zamijetiti da zmijolika životinja omotana oko djevojčine lijeve ruke nije zmija, već riba zvana eneje o kojoj, navodno, piše Plinije. Vjerovalo se da se ona može prilijepiti za lađu i zaustaviti je svojom snagom. Ta se sposobnost uzimala kao znak otezanja, vrlo važnog za razborito djelovanje.
Rovinjske je slike Andrei Celestiju (Venecija 1637. - oko 1711.) pripisao Grgo Gamulin (1979a:90-91). On ih datira u slikarev rani period, točnije prije odlaska u Bresciu 1688. godine. Pri tome se oslanja na fizionomske i stilske analogije rovinjskih slika s Celestijevom slikom Proslava predstavnika Giovannija Giustinijanija iz Crkve La Rotonda u Rovigu koja je najvjerojatnije nastala sredinom devetog desetljeća 17. stoljeća (Pallucchini 1981:268). No, Gamulinov atributivni prijedlog treba prihvatiti s određenom mjerom opreza jer, iako rovinjske slike iskazuju srodnosti s Celestijevim rukopisom, postoje i određena odstupanja. Celestijevi su ovdje, svakako, tipologija likova, svjetlost kao da izvire iz volumena, neoveoneseovski dekorativni rječnik i, naročito, vrlo profinjen kolorit koji stvara neočekivana suglasja pastelnih boja odjeće i inkarnata. Štoviše, rovinjski prikazi dviju od četiri glavne kreposti mogu se, osim sa slikom iz Roviga, usporediti i s Celestijevim djelima poput Papa Benedikt III u posjeti Samostanu San Zaccaria iz istoimene venecijanske crkve nastalim prije 1684. godine (Pallucchini 1981:267). Autor Umjerenosti i Razboritosti je ovdje, u mnoštvu ženskih likova, našao izravne uzore za svoje personifikacije, a u fakturi polazište za omekšavanje volumena pomoću magličaste glatkoće oblika oživljene intenzivnim i živim odsjajima. Rovinjskim slikama, međutim, nedostaje čvrsta kompozicijska struktura mjestimično podcrtana decidiranom obrubnom linijom ili naglašenijim chiaroscurom koji Celestijevim djelima daju naročitu živost i uvjerljivost. Čini se da ovaj sljedbenik uspijeva prilično vješto ponoviti značajke slikareve fakture, no cjelina prikaza ostaje previše zaglađena, obuzdana i stoga donekle umrtvljena. Slike su prema inventaru Branka Fučića (1945:7) pripadale zbirci Hütterott na otoku sv. Andrije. (Nina Kudiš Burić u: Slikarska baština Istre, 2006., str. 459-460)
