opis:
Glava Isusa Krista.
Glava isusa Krista. Na dugoj smeđoj valovitoj kosi, trnova kruna. Kapi krvi po cijelom licu. Brada, brkovi, oči spuštena. Tamno zeleni plašt oko ramena pričvršćen oko vrata medaljonom. Ispod plašta vide se kapi krvi na bijelim grudima. Pozadina smeđa. Rama crna. (Inventarna knjiga 1-3, 1. tom)
Krist okrunjen trnovom krunom prikazan je s blago, na desnu stranu pognutom glavom. Ramena su mu pokrivena plaštem koji je pričvršćen kopčom. Pozadina je svijetle okeržute boje. Prikaz Kristove patnje u trenutku kada ga Pilat izvodi pred gomilu koja traži njegovu smrt na križu imala je za cilj potaknuti sućut (Réau 1957, II/II:460).
Slika je vjerojatno bila namijenjena privatnoj pobožnosti, premda je mogla biti izložena i na oltaru. Potječe iz zbirke obitelji Hütterott, a u inventarima Branka Fučića (1945:7) i Zavičajnog muzeja spominje se kao djelo Pietra Mere (Bruxelles 1574. - Venecija(?) 1644.). Riječ je, međutim, o jednoj od brojnih verzija prema nepoznatom sjevenjačkom prototipu za koji Pier Luigi Fantelli (u: Da Bellini, 1991:330, kat. 362) pretpostavlja da je nastao tijekom 16. stoljeća. Poznati su vrlo slični prikazi iz Museo Antoniano u Padovi, iz Santuario della Beata Vergine del Portone u Astiju, iz Pinacoteca Querini Stampalia u Veneciji te iz Mussei Civici u Padovi. Mauro Lucco, na temelju ikonografije i stila slike iz Museo Antonioano, također smatra da uzore treba tražiti na sjeveru, ističući da je krajem 15. i početkom 16. stoljeća, kada je ovakav tip prikaza bio vrlo popularan, talijansko slikarstvo bilo sklono sasvim drugačijim rješenjima. Sliku stoga datira u 16. stoljeće i približava načinu tirolskog slikara Marxa Reichlicha (1460. - oko 1520.), upozorivši na njezinu slabiju kvalitetu u odnosu na poznati slikarev opus (Lucco, u: San Antonio 1981:36, kat. 16). Među navedenim usporednim primjerima prikaz Krista okrunjena trnovom krunom iz Zavičajnog muzeja u Rovinju pokazuje najveću sličnost sa slikom gotovo identičnih dimenzija (35 x 27 cm) iz padovanskih Musei Civici. Dok je slika iz Museo Antoniano zbog izraženosti linearizma i plasticiteta te naglašenih, gotovo pretjeranih elemenata fizionomije bliža tirolskim uzorima 16. stoljeća, slike iz Rovinja i padovanskih Musei Civici, iako ostaju vezane uz sjevernjačku ekspresiju, pokazuju i spone s mletačkim slikarskim izrazom. Obje vjerno kopiraju isti, nepoznati uzor: gotovo je identičan način na koji je prikazano Kristovo lice, detalji brade i kose, kopča koja pridržava plašt te precizno iscrtano trnje u kruni. Uz to, izraženija mekoća modelacije i sužena kromatska skala ukazuju na to da njihov nastanak treba vjerojatno vezati uz početak 17. stoljeća.
Pier Luigi Fantelli (u: Da Bellini, 1991:330, kat. 362), slijedeći prijedlog Maura Lucca za padovansku sliku iz Musei civici u Padovi ipak pripisuje nepoznatom tirolskom slikaru. Natpis na poleđini rovinjske slike koji spominje Pietra Meru nije, čini se, autentičan, no on neizravno podupire prijedlog da ovo djelo valja uvrstiti u sjevernjačku slikasrku produkciju, možda uspostavljajući vezu s jednim od izgubljenih Merinih radova. (Nina Kudiš Burić u: Slikarska baština Istre, str. 445).
izložbe:
Studija slučaja: Rovinj! Muzejska građa kao raison d'être jednog muzeja, Muzej Grada Rovinja-Rovigno, 13. IX. - 31. X. 2024.
