opis:
Sv. Tri kralja.
Madona s dijetetomu crvenoj haljini s bijelim velom oko glave i dekoltea. Crni plašt. Dijete u njenom krilu je golo. Iza Madone na desno, čovjek sa sijedom kosom i bradom u tamno smeđoj haljini sa malo svijetlijim plaštom. U desnoj ruci drži štap. Madona, dijete i taj treći čovjek imaju zlatni krug oko glave. S desne strane Madona, tri kralja nude zlatne posude djetetu. Jedan je skinuo krunu i kleči. Ostala dvojica stoje nagnuti prema djetetu. U drugom planu dio jedne zgrade sa lukom. U desnom uglu gomila ljudi. U pozadini stabla i planine.
Nebo svijetlo samo na horizontu. Rama zlatna sa cvijećem. (Inventarna knjiga 1-3, 1. tom)
Bogorodica s Djetetom sjedi desno, a iza nje kleči sv. Josip. Kraljevi Svetoj Obitelji prilaze slijeva: najstariji od njih Gašpar, odloživši krunu, poklekao je i malenom Kristu pruža poklon sadržan u okruglom ciboriju, dok druga dvojica stoje držeći zlatne pikside slične kaležima. U drugom planu se nalzi neobična građevina iza koje se vidi karavana deva, ljudi u orijentalnoj nošnji i zvijezda repatica. Pozadinu prizora čini slikovit pejzaž hladnih plavozelenih tonova istaknut na svijetlom nebu. Usprkos tomu, kolorit slike je topao s dominantnim okeržutim i crvenkastim bojama odjeće likova u prvom planu.
Branko Fučić (1945:6) ovo djelo navodi u popisu inventara velikog salona rezidencije Hütterott on Otoku sv. Andrije kraj Rovinja. Rukopis obiteljskog inventara koji se čuva u Državnom arhivu u Pazinu donosi podatak da je slika u obnovljeni dvorac prenesena iz vile Adele u Trstu (Hütterott b. d.).
Iako natpis na poleđini, koji i Fučić citira, upućuje na to da je Poklonstvo kraljeva naslikao Bonifacio de'' Pitati (Verona 1487. - Venecija 1553.), ovdje je najvjerojatnije riječ o djelu sljedbenika ili radionice čija relativno skromna kvaliteta značajno odstupa od majstorovih autografa. Sredinom 16. stoljeća de'' Pitati je na čelu najbolje organizirane bottege u Veneciji s produkcijom koja je obuhvaćala vrlo širok raspon djela: od velikih svečanih platana do dekorativnih elemenata namještaja, među kojima su najpopularnije bile oslikane škrinje (Ridolfi 1648, izd. 1914-1924, I:295; Simonetti 1986:94; Lucco 1999, III:1274). O takvoj proizvodnji svjedoče brojni prikazi mitoloških ili alegorijskih scena koji su danas rasuti u privatnim zbirkama i muzejskim institucijama diljem svijeta (sgarbi 1981:55). Poklonstvo kraljeva primjer je slikarstva namijenjenog privatnoj pobožnosti, a tržište za taj žanr Bonifacio je naslijedio zajedno s radionicom Palme Starijeg (Humfrey 2004:116, kat. 31). Ne čudi, stoga, da se unutar iste radionice nastavilo s proizvodnjom ove vrste prikaza te da su Pitatijevi sljedbenici ponavljali njihove formalne i kompozicijske odlike, iako sa skromnijim kvalitativnim dosezima.
Na krug slikara oko Bonifacija de'' Pitatija upućuju kompozicija i tipologija figura te kolorit i faktura koja varira od vrlo preciznog oblikovanja vegetacije i stijenja u pozadini do magličasto dočaranih sjena na licima i inkarnatima protagonista. Sam Bonifacio je bio vrlo sklon motivu Svete Obitelji u pejzažu (Humfrey 2004:142, kat. 45). Rovinjska slika, iako na pojednostavljen i pomalo naivan način, varira njegova rješenja spomenute teme; od Poklonstva kraljeva iz Gallerie dell''Accademia (nekad Cassa del Consiglio dei Dieci) koja bi se mogla datirati oko 1530. godine (Simonetti 1986:100), preko Odmora na bijegu u Egipat iz Art Gallery of South Australia do nedavno objavljene Sveta Obitelji iz privatne zbirke (Mestrovich 1999:47). U prilog takvom razmišljanju govori i prisustvo ruševine u pozadini koja je u rukama manje vještog majstora dobila određenu egzotičnu notu. Riječ je o motivu koji se često javlja u de'' Pitatijevim djelima i koji, iako odraz onovremenog ukusa, najvjerojatnije simbolizira pad poganskog svijeta pred Kristovim dolaskom (Humfrey 2004:142, kat. 45). (Nina Kudiš Burić u: Slikarska baština istre, 2005., str. 438-439)
