opis:
Sveta Obitelj
Madona s dijetetom obučena u haljinu višnjeve boje, s velom na glavi. Dijete smeđe kose opasano maramom, ispružilo je ruke prema jednoj ženi koja se nalazi s desne strane i meče joj prsten. Ona ima haljinu višnjeve boje i oko glave pletenice i ukras bijelih perlica. Jednu ruku drži na grudima, drugu je ispružila prema dijetetu. S lijeve strane čovjek ćelavi s bradom i brkovima drži u desnoj ruci štap i gleda u dijete. Iza njih jedno stablo. U daljini planine i nebo ružičaste boje. Rama krupna i zlatna. (Inventarna knjiga 1-3, 1. tom)
U središtu kompozicije sjedi Bogorodica s Djetetom u krilu, glave blago okrenute na desnu stranu. Maleni Krist natiče prsten na prstenjak sv. Katarine, smještene na desnoj strani kompozicije. Ona je pognula gornji dio tijela iskazujući štovanje, a lijevu je ruku položila na grudi. Iza Bogorodice je prikazan sv. Josip koji, oslanjajući se na štap, promatra središnji prizor. Pozadinu na lijevoj strani zatvara gusta krošnja stabla, dok se na desnoj otvara brežuljkasti pejzaž s isječkom neba. Slikom dominira topla gama boja, od smeđecrvene do različitih nijansi ružičaste.
Branko Fučić u svojem rukopisnom izvješću (1945:6) navodi da je riječ o djelu iz 15. stoljeća. Zatječe ga, kao i slike Sveta Obitelj sa sv. Jeronimom, Poklonstvo kraljeva i Sveta Obitelj (kat. 372, 373, 374) u velikom salonu rezidencije obitelji Hütterott na otoku sv. Andrije kraj Rovinja.
Slika zaruke sv. katarine generički se može povezati s nizom djela koja nastaju u mletačkim bottegama sredinom 16. stoljeća i koja oponašaju rješenja velikih majstora. Kompozicijske i tipološke srodnosti mogu se, na primjer, uspostaviti sa slikom Poklonstvo kraljeva koja se nalazi u Museo Civico (Palazzo Villabruna) u Feltreu. Ona se tradicionalno povezivala s Tizianovom školom, no Sergio Claut (1986:20-21, 28, bilj. 36) ju je pripisao Girolamu Dentiju (Ceneda oko 1510. - nakon 1568.), jednom od najbližih Vecelliovih suradnika. Sliku je datirao u kraj petog desetljeća 16. stoljeća, što je prihvatila i Tiziana Conte (1998:83-84). No, valja istaći da se, usprkos međusobnoj srodnosti, rovinjska i feltreška slika ne mogu pripisati istom majstoru. Nepodudarnosti se iskazuju ponajprije u koloritu koji je kod rovinjskog djela topliji, ali i u naglašenijem linearizmu i deskriptivnosti slike iz Feltrea dok je faktura rovinjske slike fluidnija.
ojednostavljeno slikarsko oblikovanje povezano sa sklonošću ka pučkoj narativnosti, zamjetno kako na feltreškoj, tako i na rovinjskoj slici, nespojivo je, međutim, s Dentijevim opusom. To postaje očigledno kada se one usporede s njegovim nejreprezentativnijim djelima poput Salome iz madridskog Prada ili pale Bogorodica na prijestolju sa sv. Rokom, sv. Sebastijanom i donatorom iz katedrale u Cenedi (Fossaluzza 1982:139-140, 143). Kod
