opis:
Marijina obitelj
Madona s dijetetom obučena u crvenu haljinu sa bijelim velom na glavi i na desnom ramenu. Na lijevom ramenu crni plašt. Dijete golo diže desnu ruku i daje blagoslov. U lijevoj ruci drži jabuku. S lijeve strane čovjek s bradom ima glavu i ramena pokrivena crvenim plaštom. U desnoj ruci knjiga. S desne strane mlađi čovjek sa smeđom kosom i bradom obučen u crnu haljinu iz koje viri nešto bijelo oko vrata. Smeđi plašt. U pozadini dvije simetrične zavjese. U sredini zeleno nebo koje prelazi u svjetlo. Rama bijela i zlatna. (Inventarna knjiga 1-3, 1. tom)
Središnji dio kompozicije zauzima frontalno postavljena Bogorodica s Djetetom u krilu. Isus desnom rukom blagosilja, a u lijevoj drži sferu. Lijevo od Bogorodice prikazan je sv. Jeronim ogrnut crvenim plaštem s pogledom spuštenim na knjigu koju drži u rukama. S desne je strane smješten sv. Josip sa štapom prikazan u tričetvrt profilu, blago pognute glave. Iza svetaca prikazanih u polufiguri simetrično se rastvaraju zele zavjese, otkrivajući modro nebo.
Riječ je o djelu manjeg formata s prikazom teme Svetog razgovora, uobičajene u mletačkoj produkciji krajem 15. stoljeća. Takva kompozicijska rješenja rezultat su kombiniranja prikaza Svetih razgovora na oltarnim palama većeg formata. namijenjenih javnom štovanju i prikaza Bogorodice s Djetetom manjeg formata vezanog uz privatnu pobožnost, a čije se porijeklo vezuje uz bizantsku tradiciju. Krist je prikazan sukladno ikonografskom tipu Spasitelje svijeta (Salvator mundi) koji se javlja u umjetnosti renesansnog razdoblja. On navješćuje spasenje kroz svoju buduću žrtvu i uskrsnuće. Simbolizam prozora s razgrnutim zavjesama može se protumačiti na više načina. Tijekom 15. stoljeća u venecijanskom i lombardskom slikarstvu Bogorodica s Djetetom se često prikazuje iza parapeta ili ispred zavjesa koje aludiraju na jedan od njezinih omiljenih epiteta - "fenestra coeli". On potječe iz molitve koja se pogrešno pripisivala sv. Augustinu i Fulgenciju: "Facta est Maria fenestra coeli, quia per ipsam Deus verum fudit saeculis lumen." Uz to, prema Sixstenu Ringbomu (1965:42-43) "fenestra" se često koristila kao simbol proroka i evanđelista, s tim da su prvi smatrani "prozorima" Salomonova hrama (Fenestra Templi).
Sveta Obitelj sa sv. Jeronimom potječe iz zbirke Hütterott, o čemu svjedoči naljepnica na poleđini drvene table. Branko Fučić (1945:6) sliku zatječe u velikom salonu obiteljske rezidencije na otoku Sv. Andrije pored Rovinja i pripisuje ju "Bellinijevoj školi". Podaci iz rukopisa inventara i obiteljske korespondencije koji se čuvaju u Državnom arhivu u Pazinu upućuju, nadalje, da je slika u dvorac baruna Georga von Hütterotta na otoku Sv. Andrije prenesena iz vile Adele u Trstu (Hüttenrott, b. d.). Na poleđini table još jedan natpis spominje venecijanskog slikara Giovannija Bellinija kojeg inventari Muzeja kasnije navode kao autora slike. Stilska analiza, međutim, potvrđuje Fučićevo mišljenje da se ovdje radi o Bellinijevu sljedbeniku te da je vjerojatno riječ o djelu slikara Francesca Bissola. Poput velikog broja Bissolovih Bogorodica s djetetom, i ova se rovinjska kompozicija također oslanja na Bellinijeva rješenja, u ovom slučaju čuvene majstorove Sacre Conversazione iz Crkve San Zaccaria, datirane u godinu 1505. Smještaj Djeteta, kao i položaj Bogorodičine desne ruke, ponovio je Bissolo na još dvije pale. Prva, Bogorodica sa svecima iz župne crkve San Floriano di Castelfranco (Treviso) datira se u 1528. godinu, dok se druga, Bogorodica sa svecima iz Crkve sv. Sofije u Lendinari, tek okvirno vezuje uz kraj trećeg desetljeća (Carboni 1986/87:235-256; Fossaluzza, u: Fondazione 2004:385). Obje preuzimaju modele s Bogorodice s Djetetom u Galleria Borghese u Rimu, slike koju pojedini autori pripisuju samom Giovanniju Belliniju datirajući je između 1505. i 1516. godine, dok je drugi smatraju upravo djelom Francesca Bissola (Olivari 1990:61; Tempestini 1992:280). Sv. Jeronim s rovinjske slike blizak je prikazu istog sveca na Bissolovom triptihu Sv. Andrija, sv. Jeronim i sv. Martin iz venecijanske Crkve San Giovanni in Bragora. Prijedlogu da je ovdje riječ o Bissolovu djelu ide u prilog uporaba svijetlih tonova i meko modeliranje velikih površina boje bez naglašenog chiaroscura. S obzirom na skladne proporcije i način modelacije likova, djelo iz rovinjskog Muzeja kronološki se može vezati uz razdoblje od polovice drugog do kraja trećeg desetljeća cinquecenta, odnosno potkraj slikareva zrelog razdoblja. Točnije, moglo je nastati nakon slike Krist kruni sv. Katarinu Sijensku iz Gallerie dell!Accademia u Veneciji koja se datira između 1513. i 1514., a vjerojatno prije Svetog razgovora iz San Floriano di Castelfranco iz 1528. godine. Tijekom tog razdoblja Bissolo se okreće istraživanjima efekata prirodnog svjetla i atmosfere pa boje postaju mliječne, a forme sfumatoznih obrisa gube na jasnoći. No autorova se interpretacija Giorgioneova osvjetljenja i meke modelacije često svodi tek na slabljenje intenziteta kolorita i stišavanje linearizma karakterističnog za ranije razdoblje (Carboni 1986/87: 235-256).
U navedenom vremenskom rasponu od 1515. do 1528. godine Bissolo izrađuje čitav niz sličnih nedatiranih Bogorodica s Djetetom, sv. Mihovilom, Veronikom i dva donatora iz National Gallery u Londonu (The National Gallery 1995:43), Bogorodica s Djetetom i svecima iz Gallerie dell''Accademia u Veneciji (Moschini Marconi 1955:94, kat. 90) ili Bogorodica sa svecima iz Crkve Il Redentore, također u Veneciji. Valja još istaći da se slikarskim oblikovanjem, kromatskim rješenjima i tendencijom ka ponavljanju iste tipologije likova, slika iz Rovinja može približiti i skupini oltarnih pala naslikanih oko godine 1530. za naručitelje na području Trevisa. Skupini pripadaju dvije slike iz župne crkve u Levadi, pala Sv. Justina u katedrali u Trevisu te pala u župnoj crkvi u Dossonu (Fossaluzza, u: Fondazione 2004:382-387, 438-443). (Lavinia Belušić i Nona Kudiš Burić u: Slikarska baština Istre, str. 436-438)
