Skidanje Isusa sa križa. Centralna kompozicija prikazuje tri čovjeka koji pomažu da se Isus skida sa križa. Jedan ogrnut bijelom maramom i čekićem vezanim o pasu drži na lijevom ramenu tijelo Isusa. Drugi čovjek sa sijedom kosom i bradom pridržava Isusa pod pazuhom. Treći čovjek, mlad, koji se je popeo na križ ispruženom desnom rukom pridržava plašt u kome su Isusa ogrnuli. Isus vezan o kukovima prugastom maramom ima tijelo savijeno na desno. Glava spuštena sa trnovom krunom i bradom. Mlada djevojka ljubi Isusovu nogu. Iza nje druga sklopljenih ruku, u smeđoj haljini i svijetlom plaštu. U donjem lijevom uglu žena plače raširenim rukama. Obučena je u haljinu višnjeve boje sa plavim plaštom. Bijeli veo joj okružava glavu i vrat. Iza nje mladić iz profila sa crnom kosom i haljinu, ogrnut plaštom koji prinosi očima. Do nogu Marie lubanja sa kostima a po dno križa su klješte i čavli. U drugom planu dva čovjeka. U desnom uglu gore jedno dijete anđeo sklopljenih ruku. Sa druge strane u osvijetljenom oblaku drugo dijete anđeo sklopljenih ruku. Na križu natpis: INRI. Pozadina tamna. (Inventarna knjiga 1-3, 1. tom)
Prema podacima iz muzejskih inventara slika Skidanje s križa potječe iz Crkve sv. Tome u Rovinju. Ikonografski odgovara baroknim rješenjima koja uvode nov motiv: "mrtvo Kristovo tijelo, oslobođeno čavala, spušta se s križa na zemlju tako da ono klizi po bijelom pokrivaču" (Fučić, u: Leksikon 1979:535). Rovinjska je kompozicija nastala prema čuvenoj pali iste teme koju je Luca giordano oko 1665. naslikao za Crkvu Santa Maria del Pianto u Veneciji (danas u Gallerie dell''Accademia). O interesu za ovu Giordanovu invenciju i odjecima njegova dramatskog chiaroscura svjedoči više poznatih kopija (Ferrari, Scavizzi 2000, I:279), a popularnosti ovog kompozicijskog rješenja zacijelo su pridonijeli i grafički listovi. Jednim od njih poslužio se i nepoznati autor rovinjske slike ostvarujući, međutim, likovno skromnu interpretaciju predloška. On gotovo doslovno ponavlja izvornu Giordanovu kompoziciju smanjivši tek broj anđela u nebeskom dijelu i dodajući lik ožalošćene žene do Marije Magdalene uz desni rub formata. Pomalo naivna stilizacija forme i nespretan smještaj likova u prostoru upućuju na lokalnu slikarsku radionicu s početka 18. stoljeća kojoj treba pripisati i veliku kompozciju Raspeća koja je pripadala opremi iste crkve. Sveci su na Skidanju s križa nesrazmjernih proporcija i ukočenih pokreta, naslikani u neuvjerljivim skraćenjima. Pučki karakter djela očituje se i u deskriptivnosti crteža te sklonosti detaljnom opisu atributa, poput kliješta i čavala na tlu podno križa. Osobito je naivan i pučki nespretan prikaz jednog od pomagača Josipa iz Arimateje koji je na Giordanovoj slici prikazan u labilnoj ravnoteži, izvanredno uspjelog skraćenja i sugestivnog smještaja na vrhu križa. (Višnja Bralić u: Slikarska baština Istre, 2006., str. 474-475)
reference:
Bralić, Višnja, Kudiš Burić, Nina, Slikarska baština Istre, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, Centar za povijesna istraživanja, Rovinj / Centro di ricerche storiche, Rovigno, 2006., monografija, u boji, str. 474-475
Doblanović, Danijela et al., Obitelj Hütterott: ostavština, Državni arhiv u Pazinu, Pazin, Zavičajni muzej grada Rovinja, Rovinj, 2008., monografija, u boji, str. 275
Fučić, Branko, Izvještaj s popisom slika i umjetničkih predmeta u dvorcu na otoku Sv. Andrije kraj Rovinja, Zavičajni muzej grada Rovinja, Rovinj, 1945, izvještaj, str. 7
Koristimo kolačiće
Koristimo kolačiće za praćenje posjećenosti naših stranica (Google Analytics) u svrhu poboljšanja stranica.
Statistika se prikuplja anonimno i prihvaćanjem pristajete na korištenje kolačića.
Saznaj više
