opis:
Čovjek crne kose i brade spuštenim pogledom, stoji u sredini slike. Tijelo obnaženo do pasa. Ogrnut plaštom višnjeve boje, u lijevoj ruci drži dugi štap. Kraj njega stoji čovjek bogato obučen u bijelo krzno. Na glavi ima turban višnjeve boje sa krupnim zlatnim medaljonom u sredini. Nos, usne i jagodice, rumene. Lijevu je ruku podignuo do visine grudi. Na lijevoj strani stoji čovjek sa bijelim turbanom na glavi i crvena naušnica na jednom uhu. U desnoj ruci drži baklju. Iza njega čovjek koji drži konop. (Inventarna knjiga 1-3, 1. tom)
Krist okrunjen trnovom krunom i ogrnut purpurnocrvenim plaštem stoji oborena pogleda držeći žezlo od trske u svezanim rukama. Prema tekstu Ivanova evanđelja (Iv 19, 4-7), izmučenog i izruganog Krista Poncije Pilat ponovno izvodi pred gnjevnu svjetinu riječima: "Evo čovjeka! (...) Uzmite ga vi i razapnite! Ja na njemu ne nalazim krivnje." Rimski namjesnik u raskošnoj odjeći, s bijelim krznom, zlatovezom i nakitom, stoji desno od Isusa i rječitom gestom otvorena dlana ograđuje se od presude koju prepušta okupljenoj masi. Krvnik s turbanom, karikaturalno izobličena lica, stoji s druge strane i drži konop kojim je Isus svezan. Pozadina je tamna, sa sumarno naznačenom arhitekturom, osvijetljena tek plamenom baklje koju u ruci drži muškarac iza grupe u prednjem planu. Ovaj se prizor u kršćanskoj ikonografiji javlja razmjerno kasno, tek u 15. stoljeću, odnosno na izmaku srednjeg vijeka, a sadržajno su mu srodne teme Imago pietatis i Čovjek boli (usp. kat. 385; Réau 1957, II/II:459-460).
Kompozicija rovinjske slike kopija je istoimenog djela Tiziana Vecellija iz City Art Museuma u St. Louisu, koje se datira oko 1575. godine. Radi se o kasnom majstorovom djelu, prepoznatljivom po slobodnom slikarskom rukopisu kojim sugerira forme s izraženim kjaroskuralnim efektima i bljeskovima svjetla. Oblici, međutim, premda osvijetljeni slabom treperavom svjetlošću, nisu posve razgrađeni isprekidanim potezima. Prema Haroldu Wetheyu (1969, I:83-85, kat. 28, sl. 102) sačuvano je još sedam kopija iste kompozicije te tri varijacije koje se razlikuju u kompozicijskom rasporedu likova oko izmučenog Krista, kao i nekoliko izgubljenih verzija poznatih iz dokumenata.
Ecce homo iz rovinjskog Muzeja, čije porijeklo nije zabilježeno u inventarnim knjigama, relativno je kasna i likovno slaba kopija. Od izvorne Tizianove kompozicije odstupa u nekoliko detalja koji odgovaraju zahtjevima pučke pobožnosti i naracije. Figura nasmiješenog mladog paža lijevo od Krista na Tizianovoj slici pretvorena je stoga u krvnika s turbanom, dok je u tek naznačenoj pozadini uz baklju dodan i treći pratilac. Autor kopije na nespretan i nevješt način slijedi predložak, pojednostavljujući pritom tonske i kolorističke odnose. Htijenje da se podražava sloboda i sintetičnost Tizianova poteza u izgradnji forme rezultirala je pak grubim, gotovo karikaturalnim oblikovanjem fizionomija te odjeće i ukrasa, kao i neuvjerljivom impostacijom likova u prostoru. Slika je bila u lošem stanju sačuvanosti, s mnoštvom mehaničkih oštećenja. (Višnja Bralić u: Slikarska baština Istre, 2006., str. 446-447)
