opis:
Centralna pala.
Natpis:
Iato in tempo di M
Gio. BATA. Basilisco Qu.
zvane LAN MDCCXI
con Lelimosine dei
Benefatori
Ristaurata dei benefatori
AD1862
Svetac na prijestolju sa crvenim baldakinom coliko izrezanim rubom i zlatnim resama. Svetac ima na glavi srebrnu tiaru, ima dugu kosu i bradu. Plašt zlatno žute boje koji pridržava veliki medaljon. Ispod plašta bijela haljina. Stolica je bogato rezbarena. Desna ruka u rukavici sa prstenom, izdignuta dva prsta. Drugom rukom drži pastoral sa zlatnim uvojkom.
Sa obe strane, u prvom planu, dve stojeće figure. Ženski lik u živom pokretu sa glavom zabačenom i pogledom prema gore. Kosa je crvenkasta i drapirana marama lijela ju pokriva. Marama se spušta i preko grudi. Zelena haljina i bogati plašt višnjeve boje iz kojega se oblikuje koljeno. Svetica je podigla nogu uz mučenički kotač. Desnu ruku ima na prsima i u lijevoj drži palmetu i pridržava kotač. Tanki krug zlatne aureole nad glavom. Na desnoj strani slike stoji muška figura smeđe kose i brade. Ćelav, oko glave crta tanke aureole. Haljina, sa crnim okovratnikom, višnjeve boje dorukavica je zelena. Plašt smeđi postavljen u crnom. U desnoj ruci svetac pridržava kratki mač, a isto vrijeme pridržava veliku knjigu koja mu leži na lijevoj ruci. Drapirana dole crvena haljina pada preko koljena jer je noga uzdignuta do ruba slike. Iza baldakina arhitektura jednoga stupa sa lukom u kojem kroz prozor teče scena. Sv. Martin na bijelom konju je zamahnuo mačem da bi odrezao komad svoga plašta. Pored njih leđima okrenut stoji siromah obnažena ramena. U pozadini scena stabla i svijetlo nebo. Na drugom otvoru luka jedan konjanik na rišem konju u trku u kacigi sa bijelim perijem i košulje sa jezičastim pločicama. U pozadini, na brežuljku je tvrđava a u drugom planu slike plavičasti oblaci. (Inventarna knjiga 1-3, 1. tom)
Pala S. Martina datirana je natpisom u 1711. godinu. Tekst spominje naručitelja Giambattistu Basilisca koji je oltar opremio uz pomoć milodara dobročinitelja, a u vrhu lučno zaključenog formata pale nalazi se i obiteljski grb. O crkvi i oltaru sv. martina brinula se istoimena bratovština ratara - "dei Zappatori", osnovana 1580. godine (Benussi 1930:136). Ispod navedenog, još je jedan natpis koji dokumentira obnovu pale i oltara 1862. godine.
Premda je naslikana 1711., slika ima tradicionalan, još renesansni kompozicijski koncept. U središtu simetričnog piramidalnog rasporeda svetačkih likova sjedi sv. Martin, biskup, u hijeratskoj pozi na katedri s visokim postamentom i baldahinom. Ogrnut je obilnim plaštem s velikom, draguljima urešenom kopčom u obliku ranobarokne kartuše. Jednom rukom pridržava biskupski štap, dok drugom blagosilja. Jedini odmak od vertikalne osi i frontalnog prikaza biskupa predstavlja blagi nagib glave s bogato ukrašenom mitrom. Uz podnožje biskupskog trona stoje sveci u naglašenim kontrapostima s atributima mučeništva. Sv. Katarina Aleksandrijska, snažna i izvijena tijela, pogledom se obraća sv. Martinu pridržavajući lijevom rukom palminu granu i kotač. Sv. Bartolomej s bodežom i knjigom frontalno je okrenut promatraču. U pozadini se iza biskupske katedre naziru dva simetrična lučna otvora korz koja pratimo prizore u krajoliku. Na lijevoj strani sv. Martin u odjeći rimskog vojnika dijeli svoj ogrtač s prosjakom, dok desna scena prikazuje sv. Jurja, patrona rovinjske župe i zaštitnika grada u borbi sa zmajem. Na taj je način slikar u jedinstvenom prosturu u kojem se odvija Sveti razgovor sugerirao tradicionalnu podjelu scena u triptihu.
Premda je preslikana tijekom obnove 1862. godine, pala sv. Martina predstavlja zanimljiv rad majstora koji djeluje u periferiji i nastavlja tradiciju mletačkog oltarnog slikarstva cinquecenta. Ova duboko ukorijenjena tradicija u pojednostavljenoj, zaleđenoj formi zakašnjelog stila preživaljava vrlo dugo u ruralnim sredinama i gradovima Istre, svjedočeći o ukusu utilitarno usmjerenih lokalnih zajednica u opremanju sakralnih prostora. (Višnja Bralić u: Slikarska baština Istre, 2006., str. 370)
