opis:
Oltarna slika. Skidanje Isusa sa križa. U prvom planu Isusovo tijelo polaže u krilo Madone. Jako osvijetljene mišičave ruke i lijevo bedro sa prebačenim rubcem. Ostali dio tijela je u tamnom. Madona sa bijelim plaštom oko brade i ramena sa licem jedva osvjetljenim. Lijevu ruku ispružila prema ženi koja kleči i drži isusove noge.
U punoj svjetlosti žena riđe kose obnažena vrata i ruku. Iz žute haljine izlaze bijeli rukavi s bogatim naborima. U lijevom uglu napred kleči čovjek duge kose i brkova nagnut je prema Isusu, ima crnu haljinu sa bogatim crvenim plaštom. Iznad isusa pod križom nagnut je čovjek u pokretu depozicije. On ima crvenu kosu i plašt sa bijelim rukavom, jako naglašenom. U drugom planu križ sa natpisom INRI ispod koga se razvija pejsaž. Sasvim na desno dva čovjeka sa turbanom u živom razgovoru. Jedan je u bijeloj opravi a drugi u tamnoj. Iza njih usamljeno stablo iza koga je šuma. U pozadini grad sa zvonicimai hramovima. Iznad njega plavičaste planine. Na plavičastom nebu, osvijetljeni oblaci. Dole u desnom uglu grb sa orlom sa dvije glave. (Inventarna knjiga 1-3, 1. tom)
Bogorodica sjedi na zemlji ispred križa i u naručju drži mrtvog Krista kojeg Josip iz Arimatreje pridržava ispod pazuha. Lijevo kleči sv. Ivan Evanđelist odjeven u crnu tuniku i crveni plašt, a desno Marija Magdalena u žutoj haljini i bijeloj košulji. U pozadini, desno, stoje dva muškarca, a iza njih se vidi prikaz Jeruzalema okruženog stjenovitim planinama. Lijevo je prikazano jedno stablo tankog debla i bogate krošnje koje se ističe na nebu strukturiranom svijetlim, prozračnim oblacima. Uz donji rub slike prikazani su, odloženi na zemlji, trnova kruna i kliješta, a desno od njih i ovalni grb. Štit mu je crvene boje, a po sredini je prikazan dvoglavi orao.
Slika potječe iz rovinjske crkve Sv. Križa koja je danas u vlasništvu Zavičajnog muzeja. Antonio Angelini navodi da je ona izgrađena 1592. godine u vrijeme venecijanskog potestata Francesca Baffa (Radossi, Pauletich 1979/80:332); Netto 1995:144). Godina izgradnje crkve, kao i Baffov grb, nalaze se uklesani na arhitravu crkve, dok se grb ponavlja i na oltarnoj pali. Tomaso Caenazzo (Benussi 1930:84) opisuje drveni oltar te smatra da je riječ o djelu suvremenom izgradnji crkve, a za palu ističe da je osrednje kvalitete. Antonio Santangelo (1935:185) sliku zatječe u crkvi i smatra da je provincijalnih odlika, no ne predlaže nikakvu dataciju.
Iz navedenog proizlazi da je pala najvjerojatnije nastala kad i crkva, tijekom posljednjeg desetljeća 16. stoljeća. U prilog tomu trebao bi svjedočiti i grb obitelji Baffo smješten uz donji rub prikaza. No, njegovi ukrasi koji se sastoje od voluta i spirala ukazuju na to da je možda nastao nešto kasnije. Tome valja dodati i činjenicu da se kroz štit grba dobro vidi struktura, najvjerojatnije izvornog slikanog sloja. Protiv predložene datacije u posljednje destljeće 16. stoljeća, usprkos relativno arhaičnoj kompoziciji, govore i temeljne stilske odlike samog prikaza. Naglašeno kjaroskuralno oblikovanje površina koje iz glatkih i napetih naglo prelaze u pokrenute, prisustvo slobodnijeg poteza kista te prostorni odnos osvijetljenih i osjenčanih volumena ukazuju na znatno kasniji nastanak ove slike, gotovo cijelo stoljeće nakon podizanja crkve Sv. Križa. Mješavina tradicionalnog deskriptivnog pristupa proizašlog još iz 16. stoljeća s pokušajem dočaravanja tenebroso efekata, predstavlja autora ovog djela kao periferijskog majstora, aktivnog vjerojatno tijekom treće četvrtine 17. stoljeća.
Je li ovdje riječ o preslikanoj ili prerađenoj (naročito njezin središnjio dio) izvornoj pali iz 1592. godine, nastaloj u vrijeme podestata Baffa ili o djelu koje je zamijenilo izvorno, bit će moguće utvrditi tek nakon njezine restauracije. Pala s prikazom Oplakivanja u relativno je dobrom stanju sačuvanosti. Vidljiva su malena oštećenja uz rubove slikane površine, a lak je djelomično oksidirao te postao neproziran. (Nina Kudiš Burić u: Slikarska baština Istre, 2006., str. 452).
