opis:
Figura sa žutom kapom na glavi i pogledom prema nebu. Obučena u bijelu haljinu sa dugim rukavima koji se završavaju čipkom. Na haljini plašt boje slonovače sa žutim okovratnikom i plavom postavom, spojen na prsima medaljonom. Figura sjedi i drži lijevom rukom knjigu na koljenima. Iza nje na svakoj strani dva lava. Iznad njene glave tri anđelčića koji vire iz bijelog oblaka. Na zelenom podu jedan štap. Pozadina tamna. (Inventarna knjiga 1-3, 1. tom)
Inventari ne bilježe porijeklo triju osmerokutnih prikaza koji se čuvaju u rovinjskom Zavičajnom muzeju. Sudeći po reduciranim dimenzijama, obliku i skicoznosti poteza te ikonografskom programu, čini se da su oni bili dijelom ukrasne drvene oplate na zidovima ili svodu crkve uz oltar sv. Gennara negdje na južnom dijelu Apeninskog poluotoka, vjerojatno u Campaniji. Očigledno je riječ o dvije različite serije prikaza: jedna se bavila životom i mučeništvom sv. Gennara, dok je druga prikazivala scene iz Bogorodičina ili Kristova života.
Sv. Gennaro je zaštitnik Napulja i Beneventa te zlatarskog ceha. U prvom je gradu rođen, dok je u drugom, Beneventu, bio biskup do 305. godine kada je u Pozzuoliju podnio mučeništvo i bio smaknut. Njegov je kult doživio veliku popularnost nakon čuda koje se od 1337. ponavlja po tri puta godišnje, a po potrebi i češće. Riječ je o likvefakciji njegove krvi koja se čuva u dvije ampulice u riznici Napuljske katedrale (Réau 1958, III/II:706-707). Prizori na osmerokutima slijede standardnu svečevu ikonografiju. Na slici Sv. gennaro među lavovima svetac je odjeven u biskupski ornat, prikazan kako kleči sred arene okružen zvijerima. Lijevom rukom pridržava otvorenu knjigu iza koje se nazire ampulica s čudotvornom krvlju, dok je desna okrenuta dlanom prema gore u činu predavanja martiriju kojem svjedoče dva anđela okružena oblacima i obasjana jarkom svjetlošću. Tipološki vrlo sličan prikaz sv. Gennara možemo susresti na slici iz četverodijelnog ciklusa Luce Giordana, načinjenog 1675. za crkvu dei Gerolamini, točnije za Kapelu sv. Agneze, u Napulju (Ferrari, Scavizzi 2000, I:288, kat. A225).
Osim korištenja kompozicijskih rješenja, rovinjske osmerokute s radionicom Luce Giordana povezuje i oponašanje smjele skicozne fakture pastoznih poteza. Kolorit je čas svijetao, čas taman, no uvijek u snažnim kontrastima. Pored blistavobijelog i zlaćanožutog vidljive su zone tamnih tonova, nanesenih alla prima. Rovinjski su osmerokuti vrlo bliski načinu Giuseppea Simonellija, najznačajnijeg Giordanova učenika koji se dosljedno oslanjao na učiteljeve predloške, oponašajući vrlo uspješno čak i njegov kolorit. U prilog tome govori vrlo velika količina Simonellijevih djela čije su kompozicije izvedene iz Giordanovih, što je zanimljivo i za analizu slika iz Rovinja. Giordanovu se sljedbeniku spočitava nerazvijen koloristički senzibilitet uz što, čini se, ide trajna sklonost za majstorov "tamni period" iz razdoblja prije sredine devetog desetljeća 17. stoljeća, pa i kada je riječ o djelima nastalim oko 1700. godine (Ferrari, Scavizzi 2000, I:188).
Sličnosti sa Simonellijevim djelima ponavljaju se na sva tri osmerokuta iz Rovinja. Na primjer: sv. Gennaro podignuta lica, prikazana u tričetvrt profilu, podudara se sa sv. Jakovom sa Simonellijeve slike Mučeništvo sv. Jakova u Crkvi Santa Caterina a Formiello u Napulju. Na istoj slici ženski lik lijevo od sveca podsjeća na lice mučenika uz desni rub scene odsijecanja glave sv. Gennara. Slične analogije mogu se uočiti i na slici Ecce Homo iz rimske Galerije Francesco Romano, prije svega u skicoznom načinu oblikovanja draperije kakva se može vidjeti kod sv. Gennara u areni iz Rovinja. Niz ovakvih usporedbi može se uspostaviti i s drugim Simonellijevim slikama, poput scene Povratka sina razmetnoga iz serije parabola koje se čuvaju u Upparku ili slike Propovijed sv. Ivana Krstitelja iz Cadiza (Ferrari, Scavizzi 2000, I:199-200, sl. 21-24, 26).
Standardan način rada u Giordanovoj radionici podrazumijevao je da majstor svoje učenike opskrbljuje kompozicijama koje su oni trebali kopirati, crtežima i bozzettima za slike te, vjerojatno, početnim zamislima koje su sami dalje razvijali. Suradnja između voditelja radionice i njegovih suradnika bila je kontinuirana i vrlo bliska (Ferrari, Scavizzi 2000, I:187-196). Nadalje, sam je Giordano, kao i Simonelli, retuširao, a katkad i dovršavao radove koje su započeli članovi njegove bottege. Zbog takvih je ispreplitanja osmerokute iz Rovinja ispravnije pripisati Giordanovoj radionici s, vjerojatno, većim udjelom Giuseppea Simonellija. (Nina Kudiš Burić u: Slikarska baština Istre, 2006., str. 469-470)
