opis:
Isusovo rođenje. Madona u sredini u crvenoj haljini sa smeđim okovratnikom i plavim plaštom na glavi i ramenima, pokazuje narodu malog Isusa. Dijete leži na slami, golo, i Madona lijevom rukom pokušava da ga pokrije, dok desnom mu pridržava glavu. Oko te centralne figure, ljudi koji se dive rođenju malog Isusa. S lijeve strane dva čovjeka, jedan crne kose jakom mišićavom obnaženom rukom i ramenima, drugi mlađi sa plavom kosom. Iza njih u lijevom uglu glava magarca.
Iznad njih anđeo sa velikim bijelim krilima spojio je ruke u molitvu. Ispred Madone u prvom planu sjedi čovjek sijede brade i kose obučen u plavu haljinu, koja mu ostavlja golo desno rame. Plašt je žute boje. Kraj njega dva pijetla i puran. S desne strane dva čovjeka jedan sijedom kosom i bradom drži u desnoj ruci dugi štap, u lijevoj ruci crvenu kapu. Obučen je u zeleni plašt. Preko ramena nosi torbu. Drugi čovjek ima glavu pokrivenu bijelim plaštom. Iznad glave Madone tri kerubina drže bijeli veo. Iza njih gomila bijelih oblaka. U gornjem lijevom uglu kolona i dio jedne zgrade. (Inventarna knjiga 1-3, 1. tom)
Inventari ne bilježe porijeklo triju osmerokutnih prikaza koji se čuvaju u rovinjskom Zavičajnom muzeju. Sudeći po reduciranim dimenzijama, obliku i skicoznosti poteza te ikonografskom programu, čini se da su oni bili dijelom ukrasne drvene oplate na zidovima ili svodu crkve uz oltar sv. Gennara negdje na južnom dijelu Apeninskog poluotoka, vjerojatno u Campaniji. Očigledno je riječ o dvije različite serije prikaza: jedna se bavila životom i mučeništvom sv. Gennara, dok je druga prikazivala scene iz Bogorodičina ili Kristova života.
Sv. Gennaro je zaštitnik Napulja i Beneventa te zlatarskog ceha. U prvom je gradu rođen, dok je u drugom, Beneventu, bio biskup do 305. godine kada je u Pozzuoliju podnio mučeništvo i bio smaknut. Njegov je kult doživio veliku popularnost nakon čuda koje se od 1337. ponavlja po tri puta godišnje, a po potrebi i češće. Riječ je o likvefakciji njegove krvi koja se čuva u dvije ampulice u riznici Napuljske katedrale (Réau 1958, III/II:706-707). Prizori na osmerokutima slijede standardnu svečevu ikonografiju. Kompozicija Poklonstva pastira vrlo se snažno oslanja na istoimenu Giordanovu sliku iz 1688. koja se čuva u Louvreu, a za koju Oreste Ferrari i Giuseppe Scavizzi (2000, I.322, kat. A434) sugeriraju da je, poput njezina pandana, Zaruka Bogorodice, usprkos nazanemarivim dimenzijama (113x136 cm), služila tek kao bozzetto za veće kompozicije. Osmerokut iz Rovinja preuzima dijagonalni kompozicijski raspored slike iz Louvrea. Božanska svjetlost se probija kroz zlatne oblake napučene kerubinima, pada po nagnutoj Bogorodici koja otkriva dijete kako bi ga pokazala pastirima. Jedan od njih viđen je u profilu, razgolićena poprsja na koje je, u znak adoracije, položio ruke.
Osim korištenja kompozicijskih rješenja, rovinjske osmerokute s radionicom Luce Giordana povezuje i oponašanje smjele skicozne fakture pastoznih poteza. Kolorit je čas svijetao, čas taman, no uvijek u snažnim kontrastima. Pored blistavobijelog i zlaćanožutog vidljive su zone tamnih tonova, nanesenih alla prima. Rovinjski su osmerokuti vrlo bliski načinu Giuseppea Simonellija, najznačajnijeg Giordanova učenika koji se dosljedno oslanjao na učiteljeve predloške, oponašajući vrlo uspješno čak i njegov kolorit. U prilog tome govori vrlo velika količina Simonellijevih djela čije su kompozicije izvedene iz Giordanovih, što je zanimljivo i za analizu slika iz Rovinja. Giordanovu se sljedbeniku spočitava nerazvijen koloristički senzibilitet uz što, čini se, ide trajna sklonost za majstorov "tamni period" iz razdoblja prije sredine devetog desetljeća 17. stoljeća, pa i kada je riječ o djelima nastalim oko 1700. godine (Ferrari, Scavizzi 2000, I:188).
Sličnosti sa Simonellijevim djelima ponavljaju se na sva tri osmerokuta iz Rovinja. Na primjer: sv. Gennaro podignuta lica, prikazana u tričetvrt profilu, podudara se sa sv. Jakovom sa Simonellijeve slike Mučeništvo sv. Jakova u Crkvi Santa Caterina a Formiello u Napulju. Na istoj slici ženski lik lijevo od sveca podsjeća na lice mučenika uz desni rub scene odsijecanja glave sv. Gennara. Slične analogije mogu se uočiti i na slici Ecce Homo iz rimske Galerije Francesco Romano, prije svega u skicoznom načinu oblikovanja draperije kakva se može vidjeti kod sv. Gennara u areni iz Rovinja. Niz ovakvih usporedbi može se uspostaviti i s drugim Simonellijevim slikama, poput scene Povratka sina razmetnoga iz serije parabola koje se čuvaju u Upparku ili slike Propovijed sv. Ivana Krstitelja iz Cadiza (Ferrari, Scavizzi 2000, I:199-200, sl. 21-24, 26).
Standardan način rada u Giordanovoj radionici podrazumijevao je da majstor svoje učenike opskrbljuje kompozicijama koje su oni trebali kopirati, crtežima i bozzettima za slike te, vjerojatno, početnim zamislima koje su sami dalje razvijali. Suradnja između voditelja radionice i njegovih suradnika bila je kontinuirana i vrlo bliska (Ferrari, Scavizzi 2000, I:187-196). Nadalje, sam je Giordano, kao i Simonelli, retuširao, a katkad i dovršavao radove koje su započeli članovi njegove bottege. Zbog takvih je ispreplitanja osmerokute iz Rovinja ispravnije pripisati Giordanovoj radionici s, vjerojatno, većim udjelom Giuseppea Simonellija. (Nina Kudiš Burić u: Slikarska baština Istre, 2006., str. 469-470)
