opis:
Na lijevoj strani slike sjedi kralj na prijestolju koje se nalazi na podijumu prekrivenom crvenim plaštom. Obučen je u bijelu haljinu i čarape. Ima smeđu kosu i bradu. Na glavi krunu. Lijevu ruku je ispružio. Sa lijeve strane kralja stoji vojnik sa sijedom bradom. U lijevoj ruci drži koplje. Obučen je u vojnički oklop, preko koga nosi ljubičasti plašt. Na glavi kaciga. Ispod kralja sjedi čovjek umornog izgleda sa crnom bradom i kosom. Obučen je u plavo, dok je njegov žuti plašt na podu. Kraj njega jedan svetac sa aureolom kleči i moli. Ima bijelu haljinu, plašt žuti, sa velikim crvenim okovratnikom. Iznad sveca stoji obnaženi čovjek do pojasa. Jakom mišičavom rukom drži dršku od sablje. S desne strane neke figure prestrašene prate događaj. U pozadini još dvije bijele neodređene figure. U lijevom uglu gore stabla a u desnom stubovi jedne palače. (Inventarna knjiga 1-3, 1. tom)
Inventari ne bilježe porijeklo triju osmerokutnih prikaza koji se čuvaju u rovinjskom Zavičajnom muzeju. Sudeći po reduciranim dimenzijama, obliku i skicoznosti poteza te ikonografskom programu, čini se da su oni bili dijelom ukrasne drvene oplate na zidovima ili svodu crkve uz oltar sv. Gennara negdje na južnom dijelu Apeninskog poluotoka, vjerojatno u Campaniji. Očigledno je riječ o dvije različite serije prikaza: jedna se bavila životom i mučeništvom sv. Gennara, dok je druga prikazivala scene iz Bogorodičina ili Kristova života.
Sv. Gennaro je zaštitnik Napulja i Beneventa te zlatarskog ceha. U prvom je gradu rođen, dok je u drugom, Beneventu, bio biskup do 305. godine kada je u Pozzuoliju podnio mučeništvo i bio smaknut. Njegov je kult doživio veliku popularnost nakon čuda koje se od 1337. ponavlja po tri puta godišnje, a po potrebi i češće. Riječ je o likvefakciji njegove krvi koja se čuva u dvije ampulice u riznici Napuljske katedrale (Réau 1958, III/II:706-707). Prizori na osmerokutima slijede standardnu svečevu ikonografiju.
Smaknuće sv. Gennara prikazuje beneventanskog biskupa kako kleči s rukama prekriženim na prsima ispred prijestolja rimskog suca. Desno, u pozadini iza njega, krvnik se sprema odrubiti mu glavu mačem. Prizor još čine likovi rimskih vojnika i časnika, te Gennarovi sljedbenici: Proculo, Soss(i)o, Eutichete, Acuzio, Festo i Desiderio koje će zadesiti ista sudbina kao i njihova biskupa.
Osim korištenja kompozicijskih rješenja, rovinjske osmerokute s radionicom Luce Giordana povezuje i oponašanje smjele skicozne fakture pastoznih poteza. Kolorit je čas svijetao, čas taman, no uvijek u snažnim kontrastima. Pored blistavobijelog i zlaćanožutog vidljive su zone tamnih tonova, nanesenih alla prima. Rovinjski su osmerokuti vrlo bliski načinu Giuseppea Simonellija, najznačajnijeg Giordanova učenika koji se dosljedno oslanjao na učiteljeve predloške, oponašajući vrlo uspješno čak i njegov kolorit. U prilog tome govori vrlo velika količina Simonellijevih djela čije su kompozicije izvedene iz Giordanovih, što je zanimljivo i za analizu slika iz Rovinja. Giordanovu se sljedbeniku spočitava nerazvijen koloristički senzibilitet uz što, čini se, ide trajna sklonost za majstorov "tamni period" iz razdoblja prije sredine devetog desetljeća 17. stoljeća, pa i kada je riječ o djelima nastalim oko 1700. godine (Ferrari, Scavizzi 2000, I:188).
Sličnosti sa Simonellijevim djelima ponavljaju se na sva tri osmerokuta iz Rovinja. Na primjer: sv. Gennaro podignuta lica, prikazana u tričetvrt profilu, podudara se sa sv. Jakovom sa Simonellijeve slike Mučeništvo sv. Jakova u Crkvi Santa Caterina a Formiello u Napulju. Na istoj slici ženski lik lijevo od sveca podsjeća na lice mučenika uz desni rub scene odsijecanja glave sv. Gennara. Slične analogije mogu se uočiti i na slici Ecce Homo iz rimske Galerije Francesco Romano, prije svega u skicoznom načinu oblikovanja draperije kakva se može vidjeti kod sv. Gennara u areni iz Rovinja. Niz ovakvih usporedbi može se uspostaviti i s drugim Simonellijevim slikama, poput scene Povratka sina razmetnoga iz serije parabola koje se čuvaju u Upparku ili slike Propovijed sv. Ivana Krstitelja iz Cadiza (Ferrari, Scavizzi 2000, I:199-200, sl. 21-24, 26).
Standardan način rada u Giordanovoj radionici podrazumijevao je da majstor svoje učenike opskrbljuje kompozicijama koje su oni trebali kopirati, crtežima i bozzettima za slike te, vjerojatno, početnim zamislima koje su sami dalje razvijali. Suradnja između voditelja radionice i njegovih suradnika bila je kontinuirana i vrlo bliska (Ferrari, Scavizzi 2000, I:187-196). Nadalje, sam je Giordano, kao i Simonelli, retuširao, a katkad i dovršavao radove koje su započeli članovi njegove bottege. Zbog takvih je ispreplitanja osmerokute iz Rovinja ispravnije pripisati Giordanovoj radionici s, vjerojatno, većim udjelom Giuseppea Simonellija. (Nina Kudiš Burić u: Slikarska baština Istre, 2006., str. 469-470)
